Radnička prava i otkaz Kristijanu Horneru

Kad ni vrhunski rezultati nisu dovoljni da zadrže posao.

indijankadanka
od indijankadanka
5 minuta za čitanje
Canva Pro

Nebrojeno puta smo čuli, ma samo nek te prime na neodređeno i miran si. Ali da li vam se čini da u poslednje vreme to neodređeno, samo po sebi deluje neodređeno. Odnosno samo značenje istog je neodređeno. Radnička prava u svetu odavno nisu tema koja je broj jedan, štaviše skrajnuta su u stranu pravima određenih delova populacije, koja se, ruku na srce,  poštuju samo na papiru. Ali ako se prioritetna poštuju samo na papiru, šta onda reći o radničkim?

Nije sve do učenja

Mnogi će sada reći, pa šta imaju male plate, loše uslove rada, ali da su učili bolje bi prošli u životu. Dobro ima onih što naslede, sve padne sa neba pa unište i sebe i druge oduzimajući im prava. Međutim, hajde za ovu priliku da se dohvatimo nekoga ko je ruku na srce učio, imao veoma bogat ugovor, radio na visokom mestu u sistemu, pa ipak dobio otkaz preko noći bez obzira na rezultate.

Kristijan Horner i otkaz na vrhuncu karijere

Obožavaoci Formule 1 će odmah prepoznati da je reč o Kristijanu Horneru, šefu Formula 1 Red Bull tima. Njemu je preko noći uručen otkaz, i ugovor će mu biti isplaćen, jer su mu ta prava garantovana zbog stabilnosti sistema u kojem radi. Ali, postavlja se pitanje, šta je sa rezultatima? Da, postoji lošiji period u funkcionisanju tima, ništa čudno, imali su ga i ranije. Kad se pogleda statistika u 20 godina koliko je bio na funkciji šefa tima, Kristijan Horner je timu Red Bulla svojim uspešnim upravljanjem i organizacijom sistema doneo 8 titula vozača kao i 6 timskih titula. U sportu koji zahteva perfekcionizam do krajnjih granica, uzeti otprilike trećinu a negde i više od trećine mogućih titula, rekao bi čovek da je dovoljno da budete bezbedni.

Hajzenberg, ekonomija i kraj dugoročne lojalnosti

Međutim, kao što je to u prethodnim tekstovima koje sam pisao na temu ekonomije rečeno, živimo u vremenu kada se gleda samo instant rezultat i stanje stvari. I tu dolazimo do glavnog problema. Kako to Hajzenbergov princip nesigurnosti nalaže, ako gledamo položaj čestice, onda smo slepi da vidimo koji impuls ima čestica. Sa druge strane ako gledamo impuls čestice, onda trenutno stanje ne vidimo i ono postaje irelevantno. Da se razumemo, implus bi u ekonomiji bio pravac nekog razvoja poslovanja. I ako bi gledali one koji su uspšeni u ekonomiji reklo bi se da je uvek važnije gledati pravac nego trenutno stanje. Da li je svojim potezom Red Bull doveo do toga da krene njihovo konačno propadanje ostaje da vidimo.

Šta ostaje običnom radniku ako ni rezultati ne vrede?

Zapitajmo se na kraju, koja nada ostaje jednom običnom radniku koji vredno radi i razvija se ako jedan čovek na vrhu milijarderskog sistema, sa više nego uspešnim rezultatima, preko noći dobije otkaz. Koju šansu ima čovek u sistemu koji zameni najbolje menadžere, profesore sa najboljim odeljenjima, samo zato što mu se može ili neko kaže da tako mora? Očekuje se od radnika krajnja lojalnost, a sami radnici je nemaju. Lojalnost je dvosmerna ulica i to je oduvek bilo i biće. Očekivati lojalnost kad nismo spremni da je pružimo je apsolutni nonsens. Tako da možda je došlo vreme da pogledamo i da budemo lojalni pravima svojih zaposlenih kao i svojim ličnim, pa se možda i ta lojalnost vrati na nivo na kojem je očekujemo.

Šta čeka Hornera i nas?

Siguran sam da će i Horner naći novi posao, pokazao se, neko će to uvideti, i vratiće se u F1 karavan. Kristijan je na svojim leđima osetio nelojalnost velikih korporacija i to je činjenica.  No, svakako je postalo jasno da ništa više nije apsolutno, već samo verovatno sigurno. Opet sa druge strane, možda bi pre tog povratka mogao da sa svojom ženom članicom Spice Girls grupe, za nas koji se tog perioda sećamo, ogranizuje neki njihov reunion. Naravno ako Bekam to dozvoli.

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.