Kada je virtuelna realnost ili VR prvi put predstavljena široj javnosti, mnogi su je doživljavali kao futurističku igračku za gejmere i tehno entuzijaste. Devedesetih godina pojavili su se prvi komercijalni pokušaji VR uređaja, ali su bili skupi, ograničeni i često praćeni skepsom. Kritičari su tvrdili da nikada neće zaživeti, dok su optimisti verovali da će zauvek promeniti način na koji učimo, radimo i komuniciramo.
Danas, tri decenije kasnije, jasno je da je VR prevazišao status puke zabave. Od industrije video igara i edukacije, pa sve do arhitekture, vojne obuke i medicine, ova tehnologija pronašla je put u najrazličitija polja. Posebno zanimljivo područje primene postala je medicina, gde VR pomaže i lekarima i pacijentima da prebrode izazove koje tradicionalne metode ne mogu uvek da reše.
Virtuelna realnost kod dece: smernice za roditelje
Kako sve više porodica poseduje VR opremu kod kuće, javlja se pitanje bezbednosti njene upotrebe među decom. Psiholozi iz Children’s Hospital Los Angeles (CHLA) upozoravaju da, iako VR video igre promovišu interaktivnu i aktivnu igru, njihova upotreba mora biti ograničena i balansirana sa aktivnostima van ekrana.
“Roditelji bi trebalo da razmišljaju o VR-u kao o aktivnom vremenu pred ekranom. Slično je korišćenju tableta, telefona ili računara, ali je mnogo imerzivnije,” objašnjava Anya Griffin, PhD, direktorka psihologije na Behavioral Health Institute.
Dr. Griffin naglašava da roditelji treba sami da isprobaju VR video igre pre nego što ih dozvole deci. Tako stiču uvid u sadržaj, ali i mogu lakše da prate iskustvo i reakcije mališana. “Neke igre mogu biti previše nasilne ili izazivati anksioznost, pa ih je potrebno prethodno proveriti,” dodaje ona. Ja lično dodajem da je najlakše da pratite PEGI oznake na pakovanjima ili specifikaciji online igre pre nego dozvolite detetu da je igra.
Preporuke stručnjaka
- Starosna granica: Upotrebu VR-a treba ograničiti na decu stariju od 12 godina. Uređaji nisu prilagođeni manjim licima i mogu izazvati glavobolju, mučninu ili zamućen vid.
- Vreme igranja: Sesije za uzrast od 12–15 godina ne bi trebalo da traju duže od 10–15 minuta. Tinejdžeri od 16–17 godina mogu igrati do 20 minuta, uz pauze od najmanje pola sata.
- Pre spavanja: Svi oblici aktivnosti na ekranima, pa i VR, treba izbegavati najmanje dva sata pre odlaska na spavanje. Naravno, znamo svi da mogu poremetiti san.
- Sigurno okruženje: Deca moraju imati dovoljno prostora i nadzor odraslih kako bi se izbegle povrede tokom kretanja u VR-u.
- Multiplayer igre: Posebnu pažnju treba obratiti na onlajn interakcije. U VR svetu deca mogu komunicirati sa nepoznatim osobama, što zahteva stalnu roditeljsku kontrolu.
Kada VR nije preporučljiv
VR se ne savetuje deci koja imaju neurologške poremećaje, osetljivost na senzorske nadražaje ili sklonost ka mučnini i dezorijentaciji. U tim slučajevima, najbolje je konsultovati lekara pre upotrebe. VR može biti koristan alat, ali samo ako se koristi umereno i pažljivo.
Virtuelna realnost i zdravlje srca: UCLA studija
Kardiovaskularne bolesti ne pogađaju samo telo već i psihu, jer stres može značajno pogoršati stanje srca i otežati oporavak. Zbog toga raste interesovanje za nekonvencionalne, niskorizične pristupe koji mogu pomoći pacijentima. Jedan od njih je upravo virtuelna realnost.
Istraživači sa UCLA Health sproveli su pilot-studiju na 20 pacijenata kardiološke klinike, uključujući i one sa već postojećom bolešću i one sa povećanim rizikom. Učesnici su prošli kroz 30-minutnu VR sesiju relaksacije, koja je obuhvatala šarene vizuelne svetove i umirujuće zvučne efekte.
Rezultati su pokazali:
- Pad anksioznosti meren kroz STAI-S skalu (State-Trait Anxiety Inventory-State),
- Smanjenje srčane frekvencije,
- Povećanje vagalnog tona, što ukazuje na aktivaciju parasimpatičkog nervnog sistema i opuštanje organizma.
Pacijenti su subjektivno opisivali osećaj „distanciranja od stresa“, gubitak osećaja za vreme i stanje sličnog lebdenju. Gotovo polovina učesnika imala je istoriju anksioznosti ili depresije, pa je VR pokazao značajan potencijal i u toj osetljivoj grupi.
“Ovo je siguran, efikasan i niskorizičan alat koji može doprineti emocionalnom blagostanju i zdravlju srca,” naglasila je dr. Tamara Horwich, kardiološkinja i profesorka na David Geffen School of Medicine, UCLA.
Ova studija otvara prostor da se VR uključi u tzv. bihejvioralnu kardiologiju, kao dopuna klasičnim terapijama. Ali, i način da pacijenti povrate osećaj kontrole i unutrašnjeg mira.
Reference: JMIR Cardio – Virtual Reality for Stress Reduction in Cardiac Patients
Virtuelna realnost i hipnoza: nova nada za onkološke pacijente
U bolnici Maisonneuve-Rosemont u Montrealu, pacijenti oboleli od krvnih karcinoma dobijaju priliku da na kratko „pobegnu“ iz bolničkih soba. Stavljaju VR naočare i uranjaju u svet mehurića koji lebde u ritmu umirujuće muzike. Za to vreme ih glas terapeuta vodi kroz vežbe disanja i opuštanja.
Ovo je deo projekta koji vodi David Ogez, docent na Katedri za anesteziologiju Univerziteta u Montrealu, a čiji je cilj da ispita kako kombinacija virtuelne realnosti i hipnoze može da smanji emocionalni distres kod pacijenata sa krvnim tumorima.
Kako funkcioniše terapija?
Nakon pilot-studije sa 10 pacijenata, istraživanje je prošireno na oko 60 učesnika. Podeljeni su u dve grupe:
- eksperimentalna grupa – koristi VR naočare uz vođenu hipnozu,
- kontrolna grupa – popunjava samo upitnike.
Tokom sesija pacijenti imaju priliku da biraju između različitih okruženja. Tu su plaže, šume, ili čak personalizovanih pejzaža snimljenih kamerama od 360 stepeni. Tehnološka kompanija Super Splendide razvila je aplikaciju i omogućila da sadržaj bude u potpunosti prilagođen potrebama pacijenata.
Jedan pacijent na samrti poželeo je da vidi Anticosti ostrvo u Kvebeku, i to mu je omogućeno snimkom koji je lokalni stanovnik napravio i učitao u aplikaciju. Upravo ta emocionalna povezanost sa sadržajem pokazala se kao ključni deo terapije.
Hipnoza u VR okruženju
U interaktivnim alatima nalazi se i „magična ruka“ , pacijent u VR svetu vidi sopstvene ruke kao dijamante koje simbolično može da postavlja na bolne delove tela. Ova tehnika, praćena sugestijama terapeuta, pomaže posebno kod bolova izazvanih komplikacijama nakon transplantacije koštane srži.
Sesije mogu trajati duže od uobičajenih, pacijenti sa ograničenom pokretljivošću imaju jednostavan interfejs i ne moraju da koriste klasične VR kontrolere. U jednom slučaju, terminalno obolela žena od 85 godina, koja nedeljama nije imala apetit, posle 90-minutne VR sesije izjavila je da je gladna i pojela činiju testenine.
Terapija za izolovane pacijente
Posebno značajna grupa u studiji su pacijenti nakon transplantacije, koji mesecima provode u izolaciji. Kod njih se VR pokazao kao dragocen alat za smanjenje anksioznosti i vraćanje osećaja mira i kontrole.
Pogled u budućnost
Ako rezultati nastave da budu pozitivni, VR u kombinaciji sa hipnozom mogao bi da uđe i u druge oblasti medicine, poput ambulantnih centara za hemoterapiju ili psihoterapije kod anksioznih i depresivnih poremećaja.
“VR u kombinaciji sa hipnozom otvara ogroman prostor za poboljšanje kvaliteta života pacijenata,” zaključuje profesor Ogez.
Reference: Newswise – Virtual Reality with Hypnosis Eases Patients’ Distress
Sve je više informacija o istraživanjima video igara i VR-a u cilju izlečenja pa uskoro nastavljamo da ovom temom!
Tu sam za sva vaša pitanja,
Discover more from Indijanka Danka
Subscribe to get the latest posts sent to your email.