Kada neko kaže da je umoran od igranja, prva reakcija često je da je jednostavno predugo sedeo za računarom. Kod kompetitivnog gejminga priča je ipak mnogo složenija. Igrač tokom treninga ne troši energiju kao fudbaler ili košarkaš ali satima mora da održava koncentraciju, reaguje na veliki broj informacija, donosi odluke pod pritiskom i pokušava da kontroliše emocije kada rezultat ne ide kako je zamislio. Ali, koliko su povezani mentalni umor i nedostatak sna kod gejmera?
Novo istraživanje na više od hiljadu esports igrača pokazuje koliko su mentalni umor, raspoloženje, anksioznost, san i pritisak takmičenja međusobno povezani. Posebno se izdvojio mentalni zamor kao bitan između problema sa raspoloženjem i teškoća sa spavanjem. Tako se postavlja zanimljivo pitanje da li kod nekih igrača loš san izaziva umor ili se posle dugih i zahtevnih treninga prvo javlja iscrpljenost koja kasnije otežava kvalitetan odmor. Naučnici za sada ne mogu da potvrde kojim smerom ta veza ide navodi studija je objavljena 19. oktobra 2026. u časopisu BMC Psychology.
Više od hiljadu igrača iz preko 60 zemalja
U istraživanju je učestvovalo 1.025 esports igrača iz više od 60 zemalja. Od rekreativaca do igrača na najvišem takmičarskom nivou. Prosečna starost bila je nešto manje od 28 godina. Najviše učesnika igralo je League of Legends, dok su među zastupljenijim naslovima bili Dota 2 i Counter Strike.
Istraživači nisu pokušavali da pronađu jednu stvar koja će objasniti mentalno zdravlje esports igrača. Posmatrali su 17 različitih problema i iskustava. Bili su tu loše raspoloženje, anksioznost, stalna zabrinutost, mentalni i fizički umor, kvalitet i količina sna, stres povezan sa esportom, osećaj nedovoljne podrške i teškoće sa kontrolom emocija. Uključena je i stalna zaokupljenost igrom, odnosno situacija u kojoj osoba nastavlja da razmišlja o gejmingu i kada više ne igra.
Cilj nije bio da se kaže da jedna od ovih stvari sigurno izaziva drugu već su naučnici pokušali da vide kako se problemi grupišu i koje se veze među njima najčešće pojavljuju.
Mentalni umor među najizraženijim problemima
Učesnici su najviše prijavljivali osećaj da im nedostaje dovoljno veštine za nivo kojem teže, mentalni umor, nedovoljno sna i loš kvalitet spavanja. Mentalni zamor je na skali od jedan do deset imao prosečnu ocenu 5,53, dok je problem sa količinom sna bio gotovo isti sa 5,52. Posebno je zanimljivo gde se mentalni umor pojavio kada su istraživači povezali sve rezultate. Nalazio se između lošijeg raspoloženja i anksioznosti sa jedne strane, a fizičkog umora i problema sa snom sa druge. Drugim rečima, nije izgledao kao izolovan problem koji možemo da svedemo na rečenicu „igrao je previše“.
Ovo ukazuje da grešimo kada se kod esports igrača umor najčešće objašnjavamo samo nedostatkom sna. Novo istraživanje nudi mogućnost da priča ponekad može da ide i u drugom smeru. Igrač može tokom dana da postane mentalno iscrpljen, nastavi da trenira kasno uveče, ostane psihički aktivan i zatim teško pređe iz takvog stanja u kvalitetan san. Autori naglašavaju da je ovo za sada mogućnost koju buduća istraživanja tek treba da provere.
Spava ti se ali mozak još uvek igra
Ko je nekada završio dugu kompetitivnu sesiju verovatno poznaje čudan osećaj kada je telo umorno ali mozak još uvek vrti poslednju partiju. Razmišljate o grešci koju ste napravili, potezu protivnika, izgubljenom meču ili onome što ste mogli drugačije da uradite. Mada, ovo se može primeniti na bilo koji posao ili životne situacije koje vas opterete i ma koliko bili umorni, san na oči ne dolazi.
Kod esports igrača taj proces može da bude još izraženiji jer igranje nije samo zabava. Tu su treninzi, rezultat, pritisak tima, rank, turniri i želja da se napreduje. Proi i ambiciozni igrači ponekad provode veoma duge periode u treningu a autori navode da sesije kod pojedinaca mogu da pređu i 12 sati. Kasno igranje i nepravilan raspored spavanja dodatno mogu da otežaju oporavak. Problem dakle nije samo svetlo monitora ili činjenica da je neko kasno legao. Kompetitivni meč može da održava visok nivo mentalne aktivnosti upravo u periodu kada bi organizam trebalo postepeno da se smiruje.
To se lepo nadovezuje na istraživanje o kojem smo već pisali, gde je tokom kompetitivnog igranja telo pokazivalo manje znakova opuštanja nego tokom mirnog gledanja sadržaja. Gejmer može fizički da sedi a da istovremeno nije ni blizu pravog odmora.
San kao jedan od najvećih problema
Problemi sa spavanjem nisu novi u esports istraživanjima. Isti istraživački projekat je ranije obuhvatio 1.105 esports igrača i pokazao da je 69,3 odsto njih imalo znake poremećenog sna. Simptome depresije prijavilo je 44,7 % učesnika, anksioznosti 33,4 %, dok je 36,7 % imalo nizak nivo psihološkog blagostanja.
Te brojke ne znače automatski da esports izaziva depresiju, anksioznost ili probleme sa snom. Veliki pregled 53 ranija istraživanja sa ukupno više od 86.000 učesnika nije pronašao da esports igrači generalno imaju lošije mentalno zdravlje od ljudi koji se ne bave esportom. Nisu pronađene značajne razlike ni u ukupnim rezultatima za anksioznost, stres ili većinu drugih zdravstvenih pokazatelja. I to je važna razlika! Problem nije što neko igra kompetitivne igre. Mnogo je zanimljivije pitanje šta se događa kada se intenzivan trening spoji sa lošim rasporedom, nedostatkom odmora, pritiskom da se stalno napreduje i osećajem da nikada nije dovoljno dobro.
Stalno razmišljanje o igri kao početak problema?
Još jedan zanimljiv rezultat odnosi se na zaokupljenost gejmingom. Kada osoba razmišlja o igri i dok je ne igra, lako je pretpostaviti da upravo odatle počinje problem. U ovom istraživanju se takva zaokupljenost na[la na drugom kraju lanca i bila je povezana sa stresom vezanim za esport i nedostatkom osećaja kontrole nad sopstvenim odlukama. Problemi sa raspoloženjem i emocijama su stajali ranije među povezanim faktorima. To otvara mogućnost da stalno razmišljanje o igri kod nekih igrača nije početni uzrok svih problema već jedan od znakova da se već nakupilo šire psihološko opterećenje. Autori su posebno oprezni sa ovim zaključkom i naglašavaju da način na koji su podaci prikupljeni ne može da pokaže šta je sigurno došlo prvo.
Ovo je po meni važno za roditelje mlađih gejmera. Dete koje stalno priča o igri zato ne treba automatski posmatrati kao nekoga ko razvija zavisnost. Mnogo više informacija dobijamo kada pogledamo kako spava, kako se oseća, da li može da napravi pauzu, ima li druge aktivnosti i koliko pritiska oseća dok igra.
„Grind“ kultura kao deo problema
U kompetitivnim igrama postoji jaka ideja da više treninga mora da znači i bolji rezultat. Ako ste izgubili, trenirajte više. Ako ne možete da dostignete željeni rank, odigrajte još nekoliko partija. Ako drugi igraju osam sati dnevno, lako je zaključiti da Vi morate deset. I upravo su autori nove studije vide oblast kojoj treba posvetiti više pažnje. Za razliku od tradicionalnog sporta, gde je oporavak već dugo deo ozbiljno treninga, esports još nema jednako razvijenu kulturu odmora. Preduge sesije sa malo pauza često se predstavljaju kao dokaz posvećenosti iako takav pristup može da ide na štetu sna, fizičke aktivnosti i oporavka.
To ne znači da esport treba posmatrati kao zdravstveni rizik već da treba da shvatimo da ozbiljniji odnos prema odmoru može da bude još jedan korak u njegovom sazrevanju kao takmičarske discipline. Fudbaler ne trenira 12 sati bez prestanka zato što zna da umorno telo više ne trenira kvalitetno. Kod gejminga bi moglo da važi veoma slično pravilo za koncentraciju.
Više treninga nije bolji trening
Mentalni umor može da utiče upravo na stvari koje su kompetitivnom igraču najpotrebnije. Kada koncentracija pada, postaje teže donositi dobre odluke, kontrolisati frustraciju i procenjivati situaciju pod pritiskom. Tada dodatne dve partije možda više ne predstavljaju kvalitetan trening već samo produžavaju vreme provedeno za računarom.
Nova studija nije merila koliko mentalni umor direktno smanjuje broj pobeda ili preciznost igrača. Ne možemo zato da kažemo da će određeni broj pauza automatski podići rank. Rezultati ipak daju ozbiljan razlog da se u budućim istraživanjima trening i oporavak posmatraju zajedno. Posebno treba ispitati šta se događa kada se trening nakon više sati završava neposredno pre odlaska u krevet. Mentalno iscrpljen igrač može istovremeno da bude dovoljno uzbuđen, frustriran ili zaokupljen prethodnim mečevima da kvalitetan san postane teži.
Uzrok i posledice
Veliki broj učesnika predstavlja prednost studije ali način na koji su podaci prikupljeni ima važno ograničenje. Igrači su odgovarali na pitanja u jednom periodu, pa naučnici nisu mogli da ih prate mesecima ili godinama i vide šta se prvo promenilo. Zbog toga ne možemo da tvrdimo da mentalni umor izaziva loš san. Moguće je da nekvalitetan san povećava zamor sledećeg dana, da intenzivno igranje doprinosi i jednom i drugom ili da se napravi krug u kojem se problemi međusobno pojačavaju.
Isto važi za simptome depresije, anksioznost i esports stres. Studija pokazuje kako su oni međusobno povezani kod velike međunarodne grupe igrača ali ne može na osnovu tih veza da odredi jednostavan redosled uzroka i posledica. Autori zbog toga rezultate predstavljaju kao smernice za nova istraživanja a ne kao konačnu mapu mentalnog zdravlja gejmera.
Odmor je deo gejminga
Ovakva istraživanja ne svode priču na „gejming je dobar“ ili „gejming je loš“. Kompetitivno igranje može da bude ozbiljna veština, društvena aktivnost, posao i nešto u čemu ljudi istinski uživaju. To ne znači da organizam može beskonačno da održava isti nivo koncentracije.
Ako je igrač mentalno iscrpljen, nervozan i već satima pokušava da vrati izgubljeni rank, još jedna partija možda nije dokaz discipline. Ponekad je mnogo ozbiljniji pristup treningu znati kada treba stati.
Esports se godinama profesionalizuje kroz trenere, analitičare, nutricioniste i stručnjake koji pomažu igračima da budu bolji. San i mentalni oporavak verovatno će sve više postajati deo iste priče. Ovo novo istraživanje ne daje univerzalnu formulu koliko sati treba igrati ili koliko dugo treba spavati već pokazuje nešto korisnije. Mentalni umor ne treba posmatrati kao sitnicu koju ozbiljan igrač mora da istrpi ako želi rezultat. Možda je upravo prepoznavanje tog umora jedan od uslova da trening ostane kvalitetan.
Pisano za ADRIA GAMER portal.

