Igra tek počinje

indijankadanka
od indijankadanka
5 minuta za čitanje
Danica Manojlović | 16.02.2018. | 13:47

OVA MAMA JE GEJMER: Igra tek počinje! Kolumna Danice Manojlović

Kada sam dobila ponudu pisanje ove kolumne, neka okvirna ideja je bila da se prvo osvrnem na situaciju kod nas i u svetu, i neka osnovna pravila i greške koje se vezuju za gejming. Logično bi sledilo upoznavanje sa istorijatom igrica i njihovog razvoja, a onda i osvrt na neke on najpopularnijih. Ali kako je sve što planiramo samo neka priprema i osnova za moguća dešavanja, tako je i ova ideja krenula u nekom drugom pravcu.  Prilagođavanje taktike, rekli bi neki, dešavanjima na ovom polju u poslednje vreme

“Esport je prisutan u svetu već sedam godina. Ako uzmemo u obzir da je ova industrija jako mlada, neverovatna je činjenica da naš region već uveliko kasni za drugim državama i regionima po pitanju Esporta. Druge zemlje imaju već standardizovane lige i takmičenja, a mi i dalje razmišljamo na kratke staze a ne u cilju stvaranja nečeg dugoročnog.” Ovo je izjava Milana Dumića, psihologa za gejmere, i sa njim se u potpunosti slažem. On je jedan od onih entuzijasta kada je u pitanju gejming.

Koliko dugo će uspeti da to ostane, to je već pitanje. Nekako se kod nas sve deli na entuzijaste i one koji su tu iz interesa. Znate ono, jedno vreme se pričalo da menjačnice dobro zaradjuju, pa su se preko noći otvorile na svakom koraku. Onda su hit postale pekare. A kozmetičkih salona ima najmanje po jedan u svakoj ulici. Kod mene u jednoj, dužine sto  metara ima 4 salona. Ove godine mi se javlja da će svi hteti da se nekako bave gejmingom. To da li znaju kako to da rade, da li to vole i imaju li iskustvo je totalno nebitno. Bitno je da je “to sada postalo popularno”.

I tu popularnost bi sada trebalo iskoristiti na najbolji mogući način. Možda kasnimo za regionom ali bi neki da odmah zarađuju kao da su lideri u toj industriji. E to je ono što me plaši.  Kako jedan roditelj koji tek ulazi u ovu priču, i želi da pomogne svom detetu da uspe, može da prepozna šta je najbolje za njih?

Najavljeno je otvaranje par škola za gejmere. Iako za sada nema puno informacija, uspela sam da saznam da će razlika u mesečnom iznosu članarine biti desetostruka?! Kako sam u prodaji IT opreme provela skoro ceo svoj radni staž, znam da će ova „jeftinija“ imati opremu koja je na nivou trenutnih standarda opreme koja se koristi na svetskim turnirima. Ima li realnog opravdanja onda za tu razliku u ceni?

Promo

Ljudi koji su do sada bili u nekim drugim profesijama predaju papire za esport udruženja i obilaze firme sa pričama da su jedini zvanični a nemaju još ni papir da su se i osnovali. Ukoliko postavite par osnovnih pitanja o tome kako su i šta zamislili, priča kreće od početka jer nemaju nikakvu viziju sem da budu jedini zvanični i uvode pravila drugima. Ja jesam za to da zvanični ograni države stanu iza Esporta i da se uvedu pravila. O tome sam već pisala. Samo se nadam da će to stvarno biti neko ko poznaje i voli Esport.

Firme koje su isti ti jurili i nudili saradnju su možda i raspoložene da uđu u priču i shvate potencijal gejminga. Pitanje je samo da li će njihovo ulaganje biti opravdano ili će se povući sa lošim iskustvom I zatvoriti vrata nekome ko bi stvarno opravdao da ulaganja?

Gejmeri koje sam intervjuisala u emisiji „Život gejmera“ su bili ogorčeni na naše kompanije i njihovu „nezainteresovanosti“ za sponzorstva. Kada bi se kamere isključile, pokušavala sam da im objasnim da donekle i gejmeri greše. Za sponzorstva je potrebno da imaju plan. Da objasne šta bi firma time dobila a ne samo da traže šta im treba i da se pozivaju na to šta je u svetu.

Možda neki gejmer sa ovih prostora, sa 20 godina zarađuje moju skoro trogodišnju platu i vozi najnovije Audi automobile po raspoloženju. Ali to se ne dešava kod nas. I niko ovde ne treba da očekuje da će moći toliko da zarađuje. Kao da nam svima fali neka doza realnosti kada pravimo planove za investicije.

Kao da je sve postalo START i GAME OVER.

A poenta je u onome između.

Taktike, planiranje, timsko igranje i uživanje!

 

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.