BLADES OF FIRE: Zaiskri ali ne gori

Blades of Fire je avantura sa stavom.

indijankadanka
od indijankadanka
3 minuta za čitanje
Mercury Steam i 505 Games

Kada sam prvi put dobila informaciju o ovoj igri, nisam znala šta da očekujem. Pojedinci sa kojima sam razgovarala su takođe bili neopredeljeni jer nije ni podeljeno mnogo informacija. Ali, kažu da ne postoji igrač koji ne poželi da zgrabi mač i zato mi je bilo jasno da će Blades of Fire izazvati interesovanje.

Aran de Lira je poslednji koji ume da koristi čelik u svetu u kojem ga je kraljica Nerea proklela. Njegovo putovanje je borba protiv tame, ali i borba za pravo da se stvori nešto sopstveno… oružje, stil, sudbina.

Igra pokušava da spoji akciju i priču, oružje i značenje, udarac i smisao. I dok to na papiru zvuči veličanstveno, osećaj tokom igranja oscilira. Da li je to nešto preko čega ćemo preći zbog ostalog, zaključite na kraju teksta.

Oružje koje stvarate, ne pronalazite

Najveća snaga igre leži u sistemu kovanja. Oružje se pravi i to deo po deo, korak po korak. Svaki element utiče na to kako ćete igrati i kako će se vaš junak boriti. I to nije samo mehanička funkcija, već je prava mala filozofija borbe.

Da li birate brzinu ili snagu?

Da li želite sečivo koje reže tiho, ili ono koje udara kao grom?

Ovaj aspekt igre je zaista osveženje, i tu se svi slažemo. Čak i kada sam budete vraćali u ranije predele, biće to s razlogom. Možda da bi pronašli novu glavu sekire ili posebnu leguru. To će biti vaš izbor i vaš stil.

Borba koja traži fokus

Igra ne prašta površnost. Budite spremni na to da ne možete samo udarati bez reda već morate oslušnuti protivnika, pogoditi pravi trenutak, iskoristiti slabosti. Definitivno igra koja traži vašu prisutnost.

Ali ipak, dešava se da animacije ne budu tečne kao što očekujete, da detekcija udaraca bude neujednačena ali to nije frustrirajuće. I to čini da igra ne zasija baš uvek.

Svet koji obećava više nego što ispunjava

Postoji nešto u atmosferi što vas tera da idete dalje. Ruševine, senke, magla i sve ima svoju priču. Ipak, kako vreme prolazi, počinjete da osećate ponavljanje jer nisu svi regioni dovoljno različiti, a neki putevi kao da ne vode gde treba.

Adso bi trebalo da bude onaj glas razuma, hroničar avanture ali iako ima nekoliko svetlih momenata, u najvećem delu igre će vam se činiti da ste sami. I to je prava šteta jer je on veliki potencijal.

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.