Breaking point: A Star Wars Story

indijankadanka
od indijankadanka
5 minuta za čitanje

Iskreno, ja nisam neki ljubitelj Star Wars franšize. Odgledala sam skoro sve delove ali sam nekako ostala u prošlosti i na prvoj glumačkoj postavi i priči. Sigurna sam da je jedan od razloga sve veći broj mojih godina a sve više prilagođavanja priče novim generacijama.

Sasvim slučajno sam pre mesec dana saznala da se u Srbiji snima fan film Star Wars. Radoznala kakva jesam, počela sam da gledam razne varijante ovih filmova kako bi saznala o čemu se radi. Verujte mi da sam videla svašta. Od užasnih kostima i još gore glume sa režijom mobilnog telefona, do odličnih filmova sa scenama kao da su iz originala. Poenta SW fun filma je da se ne zarađuje novac na snimljenom materijalu već ukazuje poštovanje priči i ljudima koji su je napravili. Lukas je čak jedno vreme stavio zabranu na snimanje ovih filmova ali je onda shvatio da je i to neka vrsta reklame ovoj franšizi. Ja vam ne preporučujem da proveravate liste sa 10 najlošijih SW fan filmova, već da proverite liste na kojima se nalaze najbolji. Liste za koje se nadam da će se uskoro promeniti bar za jedno mesto.

Breaking Point: A Star Wars Story je savršen mini fan film čiju režiju i skript potpisuje Stevan Filipović. Njegovo ime sam zapamtila posle hrabrog poteza da uradi film Šejtanov ratnik, u Srbiji i to u neka luda vremena. Šišanje mi je ostavilo gorak ukus u ustima zbog realno ispričane priče o istim tim ludim vremenima. Fenomenalna gluma u tom filmu je sigurno bila delom i zasluga ovog mladog režisera. Prve slike koje sam dobila da objavim na jednom portalu za koji radim su izgledale kao sa seta neke visokobudžetne produkcije. Odlični kostimi i poznati mladi glumci. Kada saberemo sve navedeno, i još dodamo da je sve snimamo na Avali i Kosmaju, da su u filmu profesionalni kaskaderi i da je ekipa vežbala ne samo izgovor engleskog već i scene mačevanja… Očekivala sam dosta.

Dobila sam još više.

Priča o dva brata, piše da su negde sa Voždovca ali meni su deo neke druge, svemirske priče, pa samim tim imaju i neka “svemirska” imena, Nol i Kess Dust. Njih je Luk Skywalker izabrao da postanu novi džedaji. Nol i Kess su nekako prava priča o nama. Volimo se i mrzimo se. Zameramo jedni drugima toliko toga umesto da oprostimo i nastavimo dalje. Krijemo mnogo a izgovaramo ono o čemu treba da ćutimo. Dobro i zlo. Svetlo i tama. I večno pitanje, da li situacija i momenat prave razliku da između dobrog i lošeg prevagnemo na jednu stranu? Da li smo svi mi u neku ruku i dobri i zli?

I dalje se pitam šta bi se desilo da je priča krenula u nekom drugom pravcu. I iskreno, nadam se da hoće. Sam kraj filma mi je nekako ostao nedorečen i to možda sa namerom. Možda priču o Nolu i Kessu dobijemo u nekom drugom pakovanju, u nekoj drugoj galaksiji ali sa istom ekipom. Darko Ivić i Slaven Došlo su odlično odglumili braću. Ovi momci su i ranije snimali zajedno i nekako se ta povezanost oseća. Jani Milosavljević kapa dole ne samo za vreme koje je utrošeno na njen kostim već i savršen engleski i glumu.

Drago mi je da sam bila deo malobrojne grupe koja je ovaj film odgledala u bioskopu. Film će moći da se gleda besplatno na Youtube kanalu i preporučujem vam da ga ne gledate na laptopu ili kompu. Samo wide screen, mrak i što bolji zvuk.

I za kraj, moram da napomenem i fenomenalnog Stevana Aleksića koji je uradio plakat za film.

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.