The Life List: Film koji nas podseća da živimo punim srcem

Šta se dešava kada ti dete u tebi napiše zadatke za ceo život?

indijankadanka
od indijankadanka
5 minuta za čitanje
Netflix

Nisam imala živaca za teške teme ovog prošlog vikenda. Trebao mi je film koji ne zahteva mnogo analize, već samo da mi odmakne misli od svega što me svakodnevno pritiska. The Life List film na Netfliksu mi je došao kao poručen. Znate već da svi mi imamo neke svoje liste. Neki ih pišu rano, neki kad osete da je vreme, a neki, kao glavna junakinja ovog filma, sa trinaest godina. I baš ta dečja lista pokreće lavinu događaja i emocija u priči o tome šta sve ostane neizrečeno i neurađeno kada nas svakodnevica samelje.

The Life List film: Priča

Aleks (Sofia Carson) živi onako kako mnogi žive u ovim brzim vremenima. Funkcionalno ali bez strasti. U vezi je s muškarcem koji ne zna ni sam gde ide, radi posao koji je ne ispunjava i zaboravila je kako je izgledala kada maštamo i želimo više i bolje..

Sve se menja kada njena majka (Connie Britton), koja umire od raka, ostavlja za sobom neobičan testament: Aleks mora da ispuni listu ciljeva koje je sama sebi zadala sa trinaest godina . Naravno, ukoliko to ne uradi, nema zaostavštine .

Na spisku su stvari poput: naučiti da svira maminu omiljenu melodiju na klaviru, pročitati Moby Dick, ponovo postati učiteljica i naravno, pronaći pravu ljubav.

Kako obeležava stavku po stavku, tako uz svaki uspeh dobija snimak majke koja je podržava sa one strane života. I koliko god sve to delovalo kao obična Netflix formula, ima nečeg u tom glasu majke, u sećanjima, u propuštenim prilikama i onome što nismo stigli da kažemo. Ono nešto što će vas naterati da odgledate film do kraja.

Život je divan, komplikovan i haotičan tako da ponekada zaboravimo na svoje snove i nadanja. Nekada nas najbliži moraju podsetiti da se vredi boriti za snove, a nekada je dovoljan i film kao što je ovaj.

Pročitajte I Wanna Dance with Somebody recenzija ali i Alien: Romulus – Najstrašniji povratak u svemir koji niste očekivali!

Gluma i režija

Sofia Carson, poznata po ulogama u Purple Hearts i Carry-On, ovde ima nešto zreliji zadatak. Iako lik Aleks deluje pomalo sebično i zatvoreno, Carson uspeva da joj udahne emociju i trag ranjivosti. Kyle Allen kao pravnik Bred je sve što očekujete od „Netflix momka“ . On je šarmantan, razuman, ali bez mnogo dubine. Ipak, njihova dinamika unosi vedrinu u film. Posebna pohvala ide Connie Britton jer je ona ovde, kao i uvek, majka koju biste voleli da imate i čije vas reči pogađaju ravno u srce.

Režiju potpisuje Adam Brooks, autor filma Definitely, Maybe. Ovde pokušava da uravnoteži dva žanra: romantičnu komediju i dramu o odrastanju kroz gubitak. U tome ne uspeva uvek, jer film ponekad deluje predugačko i razvučeno. Ima previše zadataka, previše podzapleta, a poneki dijalog kao da je prepisan sa nečije motivacione ploče ili predavanja.

Poruka filma

Na kraju filma, postavlja se pitanje, da li je lista snova iz detinjstva ono što treba da nas vodi, ili treba da napravimo novu, zreliju? Aleks u filmu napreduje, uči, pomera granice, ali ne uvek kroz istinsku promenu već kroz ispunjavanje uslova. Nije to uvek transformacija iz srca koliko čekiranje spiska.

Ipak, ono što film uspeva da pokaže jeste koliko često živimo na pola snage. Koliko se zadovoljimo preživljavanjem, a ne životom. A koliko puta baš na to pomislim poslednjih godina, a naročito meseci… Fim nam pokazuje kako su nam potrebni glasovi sa strane – majčini, prijateljski, pa i oni unutrašnji koji će nas trgnuti i podsetiti na to šta sve jesmo, i šta sve još možemo biti.

I za kraj…

Ponekad je za odmor dovoljan film poput ovog. Ne mora da vas obori s nogu, ali može da vas podseti da život imamo samo jedan. I da dani, godine, snovi prolete. Podseti nas da ne treba da dopustimo drugima, a naročito sebi samima da nas uvere kako sreća nije za nas. Moramo otvoreno da govorimo šta želimo, kuda idemo, šta nas boli i koga volimo.

The Life List nije film koji će promeniti svet, ali možda vam pomogne da se setite sopstvene liste. One koju ste nekad davno počeli da pišete… i zaboravili da nastavite.

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.