INFERNO priča sa dva kraja

indijankadanka
od indijankadanka
3 minuta za čitanje

Odmah da vam napomenem da ovaj tekst nije za one koji vole da gledaju film ali nikako ne vole da znaju kraj unapred. Ako spadate u tu grupu – OVDE STANITE SA ČITANJEM.

Knjige obožavam da čitam. Imam faze kada ih “gutam” i kada nisam sposobna da se skoncentišem ni jednu stranicu. Ne padam na filozofske knjige jer mi je toga i previse u okruženju. Ali dobar triler… Istorijski triler je nešto što ne ispuštam iz ruku. Den Braun je svakako jedan od onih pisaca čije knjige ne ispuštate na duže iz ruku kada krenete da čitate.

Inferno je treća njegova knjiga koja je adaptirana za film.

Jedinstven komentar svih koji su i čitali i gledali ove adaptacije je da su knjige bolje. Daleko od toga da filmovi nisu dobri ali obzirom na način pisanja Den Brauna zaista je teško preneti tu napetost i brzinu kojom se neke stvari dešavaju kada se čita.

Kada je najavljeno snimanje filma INFERNO pomislila sam kako će biti teško preneti na platno to jurcanje po gradovima i razmisljanje Roberta Lengdona pri rešavanju “zagonetki” koje su mu ostavljene kao putokaz ka spašavanju sveta.

I tako sam odmah posle premijere otišla da pogledam film. I to sa ljudima koji nisu čitali knjigu. Ovo napominjem pošto je to bitna stvar kada govorimo o filmu.

Kokice, tortilje, voda… Sve za bioskopsku atmosferu je bilo spremno.

Početna scena – kao u knjizi.

Priča krece – kao u knjizi.

Jurnjava, pucanje, ubistva… Sve je baš kako treba. Vreme prosto leti.

Tom Henks standarno dobar u ulozi Roberta Lengdona. Felisiti Džons kao Dr.Sijena Miler dobra. Scenografija, muzika i ostali glumci odlični.

I onda kreće avantura u Istambulu.

Doktorka je “bad guy”. Ubijaju je. Virus je stvarno virus kuge. I dalje će se povećavati broj ljudi na zemlji. A ludi bogataš sa početka filma koji je sve ovo i zakuvao je stvarno lud.

Meni je bljak kraj a ostalima je ok.

Došla sam kući i krenula odmah da pretražujem internet. Kopkalo me je da saznam zbog čega je to urađeno. I evo ga objašnjenje Ron Havarda:

  1. Kraj knjige nije bioskopski.
  2. Kraj knjige nije dobar ukoliko reše da urade i četvrti film po knjizi.
  3. U planu je snjimanje “Izgubljenog simbola” koji iovako pravi problem oko adaptacije još od 2013.a kraj iz knjige bi sve jos više iskomplikovao.
  4. I najbitnije, Braun radi na novoj knjizi “Poreklo” kojoj se izmenjenim krajem obezbeđuje brža adaptacija za filmsko platno.

Na vama je sada da odete i pogledate film.

Moj savet je da ukoliko niste pročitali knjigu, to uradite posle gledanja filma. Uživaćete!

Obrnutim redosledom nikako.

Ova priča ima dva kraja a vi vidite koji vama više odgovara.

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.