Da li vam se desilo da odgledate seriju i da nemate ideju kako da je ocenite i kvalifikujete? Eric su dve serije u jednoj! Iako obe donose priču o nestalim dečacima, jedna oduševljava a druga je pomalo dosadna i naivna, a serija nije samo o njima. Pročitajte tekst do kraja i saznaćete zašto!
O seriji
Eric je po mnogima prava retkost, originalna Netflix serija koja se zaista ističe. Ova krimi drama u šest delova, koju je napisala Abi Morgan (poznata po “The Iron Lady” i “The Split”), prikazuje Benedicta Cumberbatcha kao genijalnog lutkara Vincenta, jednog od kreatora emisije za decu nalik “Sesame Street” pod nazivom Good Day Sunshine. Kada njegov devetogodišnji sin Edgar (Ivan Morris Howe) nestane na putu do škole, Vincent postaje uveren da će, ako oživi novu lutku koju je Edgar kreirao za emisiju, njegov sin biti vraćen kući.
Tako se pojavljuje Eric, lutka visoka 2,1 metar, kombinacija Muppets i Monsters Inc, nevidljiva drugima i sa glasom “zlog” Cumberbatcha, koja prati Vincenta kao manifestacija njegovih nada, strahova, krivice i sveukupnog psihičkog raspada. Vincentova potreba da stvori lutku u prirodnoj veličini, kako bi je uključio u emisiju, postaje simbol njegovog sve većeg očaja zbog nestanka deteta i unutrašnje patnje koju počinje da otkriva o svom sopstvenom detinjstvu.
Neću otkrivati više od ovoga za sada, jer je Eric zaista najbolje gledati sa što manje predznanja. Uz toliko sadržaja koje je lako zaboraviti a koji Netflix često plasira, verujte mi da je ova serija vredna vašeg vremena i pažnje.
Glumci
Eric je privukao impresivnu glumačku ekipu. Pored Benedicta Cumberbatcha, Gaby Hoffmann i McKinley Belcher III, tu je i Clarke Peters kao sumnjivi domar u zgradi gde Edgar živi, a sekundarni likovi su jednako jaki, čak i kao skitnice. Serija je ambiciozan pokušaj, što je samo po sebi sjajno i čudno za Netflix. Eric je čudna zver na više načina, naizmenično fascinantna, zbunjujuća i smešna. Jaka glumačka postavka vas tera da nastavite da gledate u momentima kadavam neke scene izgledaju nerealne ili dosadne, i ima dovoljno toga da zadrži vašu pažnju, ali na kraju ostajete sa pitanjem Šta je to bilo i šta sam odgledala?
Tempo
Centralna misterija u seriji se otkriva nekako prerano, ali pretposlednja epizoda je dovoljno uzbudljiva da vas vrati u priču. Lično mislim da je šteta što uz uz glumačku postavu koja daje sve od sebe i teme koje su sada aktuelnije nego ikada, postoje aspekti serije koji je čine zaista posebnom i na dobar, i na loš način. Da je bilo manje epizoda, mogli smo imati samo jednu kompletnu priču. Deset epizoda umesto samo šest pa bi Vincent i Michael mogli koegzistirati kao dva fascinantna lika koja donose dve priče do zadovoljavajućeg kraja. Ovako imamo seriju koja kao da ima dva posvađana toka radnje odkojih su oba odlična, a jedan je brilijantan!
Vincentova Priča
Vincent, kojeg briljantno tumači Cumberbatch, je narcisoidan i preterano samouveren lik, već odavno opijen svojim talentom pre nego što se okrene alkoholu da bi se nosio sa Edgarovim nestankom. Njegov brak sa Cassie (Gaby Hoffmann, neočekivano odlična) postaje sve nestabilniji pod teretom situacije, a njegovi saradnici počinju da ga napuštaju. Njegov odnos sa bogatim roditeljima je većinom otuđen, do tačke da odbija njihovu ponudu novca za nagradu koja može da omogući Edgarov siguran povratak, što se čini pomalo neverovatno.

Detektiv Michael Ledroit
Detektiv NYPD-a Michael Ledroit (McKinley Belcher III), crni gej muškarac koji brine o svom partneru koji je na samrti kod kuće, je ključan lik u seriji. Njegov odnos sa partnerom, prikazan je kroz nekoliko scena sa dubokom nežnošću i bolom, što dodaje još jedan sloj emotivne težine seriji. Ledroit je uveren da se u lokalnom noćnom klubu Lux, koji vodi sumnjivi bivši zatvorenik Gator, dešavaju mračnije stvari nego što se na prvi pogled čini. Kada Edgar nestane, Ledroit se vraća na slučaj drugog izgubljenog deteta, crnog dečaka Marlona Rochelle, čija se majka Cecile (Adepero Oduye) već godinu dana bori da dobije makar deo pažnje koju je Edgarov nestanak automatski dobio. Ova priča mi je odlična, napeta, emotivna i nudi sve što bi jedna serija trebala da ima.

Društvene i Političke Teme
Eric se bavi mnogo širim spektrom tema osim samog nestanka deteta. Drama uključuje raspad braka, međugeneracijske sukobe, zavisnost, neverstvo, tugu, gubitak i psihološki slom, siromaštvo, kao i korupciju na lokalnom nivou. U New Yorku 1980-ih, svaka institucija ili pojedinac je na neki način uključen u neku vrstu prevare ili kriminala. Pored toga, serija se bavi rasnim predrasudama i politikom, zlostavljanjem dece, narkomanskim krizama i beskućnicima, kao i sistemskom homofobijom koja je dobila novi zamah sa pojavom HIV-a i AIDS-a.
Problemi sa serijom “Eric”
Glavni problem sa serijom je taj što nikada ne uspeva da objedini ove dve priče na način koji je tonalno ili narativno zadovoljavajući. Često deluje kao da su to dve potpuno različite serije koje se bore pod jednim pokrivačem, jedna je detaljan portret lika u različitim stanjima mentalnog sloma, a druga je standardniji proceduralni triler koji vodi gledaoce u mračne dubine života na ulicama među najmarginalizovanijim stanovnicima Njujorka. Nijedna od ovih priča ne dobija dovoljno prostora da diše sama za sebe, a insistiranje serije da očigledno naglašava svaku od svojih glavnih narativnih tačaka (Vincentov otac je loš, a NYPD je rasistički) brzo postaje naporno.
Krajnji rezultat je da ćete pogoditi kako će se priča završiti mnogo pre nego što vam to serija otkrije. Pitaćete se zašto nije stigla do kraja ranije. Iako je izuzetno teška za gledanje, Eric je izvanredna serija. Hoffmann je posebno upečatljiva u prikazu majke koja puca pod teretom onoga što je izgubila, i muža koji odbija da se poveže s njom. Kroz šest epizoda, serija razmatra zamke zavisnosti i samoprezira, dok se fokusira na nepravde koje proizilaze iz rasizma, homofobije i kapitalističke pohlepe. Ali postoji jedan očigledan problem. Kako Vincent sve više gubi razum, počinje da vizualizuje pravog Erica koji ga zadirkuje i prati. Iako je plavi čupavi monstrum manifestacija unutrašnjih muka lutkara, on često odvlači pažnju i daje detinjasti i nemarniji ton teškoj priči.
Ton serije je jednako mračan i neočkivano grub kao i Njujork iz 1osamdesetih koji prikazuje. Baš zato mi ova inače šarmantna vizualizovana verzija lutke potkopava ozbiljnost serije. Sam Cumberbatch je toliko maestralan glumac da je savršeno sposoban da prikaže Vincentovo samouništenje bez potrebe za tako doslovnim prikazom publici.



Dve Serije u Jednoj
Već sam napisala da imamo dve serije u jednoj seriji i ne mogu da prestanem da se pitam zašto je to tako. Čini se kao da su tvorci serije shvatili da je Michaelov pogled na ovu priču mnogo zanimljiviji, ali nažalost, prekasno. U početku, Vincent je fascinantan narator, ali kako se razne misterije serije počinju razotkrivati, njegov pogled postaje nekako previše. S druge strane, Michaelova priča nastavlja da bude spas serije. Od njegovog tužnog porodičnog života do sporog otkrivanja nečega što je više od samog Edgarovog nestanka, serija zaista blista kada je on na ekranu.
Eric se može smatrati ambicioznim, ali na momente neuspešnim pokušajem da spoji mnogo različitih tema i priča u gledljivu i pitku celinu. Ipak, zahvaljujući izvanrednoj glumačkoj ekipi i snažnim momentima, vredi je pogledati uprkos njenim nedostacima.
Moje Mišljenje
Eric pruža snažnu i emocionalno bogatu priču koja dotiče važne društvene probleme. Cumberbatch i Belcher daju izvanredne performanse koji osvetljavaju kompleksnost likova i njihovih borbi. Iako serija ponekad ima previše paralelnih priča i tema koje mogu da umanje njen uticaj, njena ambicioznost i originalnost su vredne divljenja.
Zaključak
Lutkar koji se doslovno bori sa džinovskom, pahuljastom, imaginarnom lutkom za kontrolu nad svojim životom retko deluje kao da se nalazi u istom univerzumu sa pravednim detektivom koji tiho balansira kroz razne probleme i izazove. Uspešnije od dobrog, ali neodrživog pokušaja Abi Morgan da uravnoteži introspektivno putovanje autodestruktivnog belog čoveka sa širim društvenim porukama, jeste ravnoteža koju režiserka Lucy Forbes (poznata po “This Is Going to Hurt” i “The End of the F***ing World”) i njeni glumci postižu između dve veoma različite, ali sjajne priče.



Cumberbatch ima veliku, upečatljivu ulogu čoveka koji se raspada, i pametno dodaje Vincentu mekoću koja se krije iza njegovog grubog ponašanja. Stoicizam Belcherovog Mikeyja samo pojačava efekat njegove neminovne eksplozije. Obojica su i počinitelji i žrtve patrijarhata, a njihov totalni nesklad pomaže da se dokaže da je ambiciozan haos vredniji od desetak kompetentnih ali dosadnih drama.
Iako je pahuljasti plavi monstrum manifestacija lutkareve unutrašnje patnje, on je ujedno i distrakcija. Mračan ton “Eric”-a, koji odgovara sumornom i opasnom New Yorku iz 1980-ih, je narušen vizuelizacijom lutke. Štaviše, Cumberbatch, koji se vraća na televiziju posle niza blokbaster filmova, sposoban je da prikaže Vincentovo samouništenje bez potrebe za doslovnim prikazivanjem njegove unutrašnje borbe.
Eric je mnogo više od priče o nestalom dečaku. Serija se bavi korupcijom i nečovečnošću, temama koje će ostati u mislima gledalaca dugo nakon završetka poslednje epizode. Uznemirujuća, ali duboka, serija postavlja pitanje zašto samo određenim ljudima pripadaju srećni završeci i šta to znači za one koji nikada neće dočekati pravdu.
Discover more from Indijanka Danka
Subscribe to get the latest posts sent to your email.