SEX AND THE CITY: Just like that E01 – Da li je baš moralo tako?

indijankadanka
od indijankadanka
14 minuta za čitanje

Sex and the City je deo odrastanja generacija žena. Gledali smo je namerno ili slučajno, ili da popunimo vreme dok odmaramo od nekog posla i to više ni same nemamo pojma koliko puta. Serija nam je bila kao neki prijatelj koji je tu kroz naše brige, probleme i srećne momente. Prepoznavale smo se u pojedinim potezima i odlukama svake od njih. Iako smo popunjavale testove da saznamo koja od njih 4 je najbliža našem karakteru, činjenica je da je u svakoj od nas bilo pomalo Carrie, Charlotte, Mirande i Samanthe. Filmovi su imali svoje uspone i padove ali mi smo nastavili da ih volimo i vrtimo ponovo i ponovo. Vest da se snima nastavak serije o ovoj četvorci je sve obradovala.

Prvo su krenule vesti da nema Samante, da možda nema ni Zverke i da nećemo imati istu kostimografkinju. Ok, sve je to život. I mi smo se tokom godina odvojili od nekih ljudi, promenili neke navike a nakon korone definitino i svoj stil oblačenja. I Just like that, kao i pravi život, mislila sam da nam kreatori serije donose jednu logičnu priču o ženama koje su sadaene u određenim godinama, mojim godinama. Sa mojih 54 sam definitivno njihova generacija, i jedva sam čekala da vidim u kom pravcu ih je život poveo (naravno da znam da je to serija ali ljudi, i to bi trebalo da je realna priča).

https://www.youtube.com/watch?v=Cy8Zz7Q56dY

U poslednje vreme ima jako malo nastavaka dobrih serija, i ma koliko neke želeli da vidimo, posle odgledane dve epizode ove, pitam se da li je to pametno. Nadam se samo da će me nastavci razuveriti. Serija nastavlja priču u sadašnjosti i vidimo dame u svojim 50-im godinama, sa drugačijim prioritetima nego što su imale kada je serija završena 2004., ili kada smo odgledali odličan film 2008. i glupost od filma iz 2010.

Odmah, ali odmah na početku dok njih tri sede i pričaju o tome ko krije godine a ko ne, shvatate da postoji ogromna rupa u nastavku serije Seks i grad, a njeno ime je Samanta Džons! Kao i ranije, epizoda počinje poznatom scenom u kojoj one ručaju u nekom restoranu, beše to vikend druženje, i odmah je očigledno da ovom triju nedostaje zalogaj  koji je Samantha uvek pružala. Mnogo se raspravlja o njenom odsustvu, ona sada ima seks u drugom gradu, Londonu, nakon što su se ona i Keri posvađale kada ju je Keri otpustila sa mesta njene publicistkinje, a Keri i Miranda nastavljaju da dosadno popunjavaju dijalog o tome kako su svi pokušli da dopre do Samante. Nisu one krive, zar ne? Sedite bre žene kao što biste to nekada uradile u avion i fly Robin fly do Londona… Ali, svađe van serije su jednostavno osakatile seriju pa prazni dijalozi pokušavaju da objasne ono što nam svima fali.

Neko bi uvod u priču krenuo sa sadašnjim životima tri preostale junjakinje, ali ja ću sa odnosom Keri i Zverke.

Strast, prevare, navikavanje, gubljenje slobode, raskidi, otkazivanje svadbe… Njihova veza je bila sve u jednom. Jedna od onih ko preživi sve pričaće. I jesu. Njihov odnos je vidi se sa godinama jačao i uskladili su se to one tačke kada se pitate da li je to stvarno prefektan par, onaj iz knjiga ili sad sve postaje pomalo bljutavo koliko je idealno. Mislim da svako od nas zaslužuje svoj ne momenat već mnogo više sreće i njih dvoje su to našli. Dijalozi pokazuju da su ih korona i karantin još više povezali, i da su napravili neke svoje rituale za uživanje.

I sve je tako divno da imate onaj osećaj u stomaku da će se nešto desiti i klepiti ih po sred face. Scena u kojoj Keri odlazi na koncert a Zverka ostaje uz komentar da će biti sa svojom instruktorkom vas možda malo natera da se zapitate ima li tu prevare. Kada shvatite da je instruktorka virtualna, i da on vozi bicikl dok Keri sluša napetu muziku je definitivno kliše koji vam kaže da je tu kraj. On mora da umre, vi shvatate da je on definitivno jedan od osnova serije od samog starta, i nije vam svejedno.

I nekako je sve “namešteno”, obično i prazno. I to da ga ona zove John, dok ga podiže sa poda, činjenica da ne pokušava da pozove hitnu i nekako je sve ravno. Ili sam ja možda psihopata koji bi u takvoj situaciji možda reagovao drugačije. I just like that, njega nema a ja shvatam da će ovo biti priča o ženi mojih godina koja će ponovo biti u potrazi za novim likom ili seksom, nazovimo to kako hoćete. Ali pre zapleta koji je takođe čudan, hajde da se pozabavimo našim heroinama.

Keri, koja je oduvek bila prilično slobodna prema seksu kao kolumnista, setite se dečka političara koji voli zlatni tuš,  ili njenu odustajanje od igre vrtnja flaše koja se nije pridržavala heteroseksualne smernice, sada je angažovana na nepodnošljivom podkastu koji uključuje dugme za najavu „trenutaka buđenja“. I odjednom Keri nije sposobna da razgovara o masturbaciji javno i to je može koštati posla. Meni je ceo podkast čiji je glavni lik Sara Ramirez voditeljka Če Dijaz, u kome se ona sama opisuje kao „queer nonbinary Mexican Irish diva“ previše slobodan i bljak, kao Zadruga online. Jedno je sloboda govora ali neke stvari nisu za svakoga, a i nismo sve Vedrana Rudan da se razbacujemo nazivima polnih organa.

Keri treba da evoluira na današnje medije sa alatima kao što su Instagram i podkast, ali u svom srcu ona je ono što jeste, seskomodni guru, još uvek zaljubljen u svoje cipele. I onda se zapitate koliko ćemo morati da se promenimo da bi bili u trendu, ali koliko smo zaista u stanju da to uradimo? Ja iskreno podvlačim uvek granicu kada su te stvari u pitanju i mislim da nije svako za sve, da postoji onaj deo intime koji se ne deli, ali i da postoji nešto što se zove odgovornost prema čitaocima i gledaocima. Ne možeš govoriti o stvarima u kojima nisi ekspert i nekako sam pre za perfekciju nego daj da uradimo. Iako, neki moji prijatelji znaju da me kritikuju sa onim better done than perfect, ali sam ja optimista da će zavladati only perfect. A da li su novi likovi u seriji perfektno urađeni, nisu. Ni oni, ni dijalozi a čini mi se ni kostimi. Ali hajde da vidimo ostale likove.

Miranda ponovo počinje novo poglavlje u profesionalnom smislu, tema roditeljstva neobuzdanog tinejdžera bi mogla da bude cela jedna emisija. Brejdi je nekako u svemu preteran ali možda to tako i jeste mada, moje dete ima 21. godinu pa nije baš da je taj njen period daleko. Keri počinje prvu epizodu tako što je isto tako egocentrična kao i uvek odbijanjem da prizna Mirandinu zabrinutost oko Brejdijevog plodnog seksualnog života. Iskreno, nikada mi ranije nije tako zasmetala ta njena crta, ali ni Mirandine obrve. Svako ima pravo da nosi svoje godine onako kako želi ali toliko potenciranje na godinama u dijalogu je preterana. I da, pored polaska na fakultet, Miranda ima, kako se čini, problema sa alkoholizmom. Tema za kasnije!

Šarlot je i dalje Šarlot. Ona i njena porodica žive u istom stanu na Park aveniji koji je nasledila od Treja Mekdugala, i njen novi pas se zove Ričard Barton. Sećate se da se poslednji zvao Elizabet Tejlor. Ona mora da se nosi sa buntovnom mlađom ćerkom Rouz (Alexa Swinton), koja se buni protiv savršenog šablona Park Avenije koji joj je postavila njena majka. Na sreću, Šarlot ima novu mamu prijateljicu sa kojom može da saoseća: Lizu Tod Veksli. Iskreno, Šarlot mi je bleda u prvoj epizodi. Sve je forma i prikaz za druge, od farbanja kose da se izgleda mlađe do kupovanja Oscar De la Renta haljina ćerkama za koncert. I dalje je sva u cvetićima i preteranoj pedanteriji. Iskustvo života nula.

Lizu Tod Veksli igra Nicole Ari Parker koju je Entoni nazvao „Crna Šarlot“. Činjenica da Liza ima svoju tačku zapleta, užasnu svekrvu, i da je trenutno ona glavna kada je u pitanju moda i pronalaženje novih kreatora i IN komada, ukazuje na to da će ova žena imati više od samo sporedne uloge u seriji. Čini se nekako previše vesela i opuštena ali tako je to kada imaš para.

Dr. Nya Wallace, Karen Pittman, je stereotip lik koji smo viđali oko Mirande na poslu, voli da je dovodi u neprijatne situacije i ponižava i nekako Miranda zvuči kao starija žena koja nema pojma šta priča pred novom profesorkom i odeljenjem. Neprijatno! Još je neprijatnije kako izbegava Mirandu na stanici a scena u kojoj joj Miranda pomaže od Tik Tok napada je… smešna. I cela ta trenutna priča o pogodnim i nepogodnim rečima za ljude obojene kože je možda malo too much… ili ne?

Hajde da kažem da je ovo početak i da se tek upoznajemo sa likovima, da mi fali Samanta i da se ne povezujem sa sadašnjim stanjem u kome se neki od njih nalaze. Možda će biti bolje kada Keri ponovo krene da traži frajera, jer šta bi drugo mogao biti zaplet?

  • Miranda ima problem sa pićem, o čemu će se govoriti u nekoj sledećoj epizodi. Čaša vina pre 11 je malo too much.
  • Bilo je toliko snimaka kako se slatki producent podkasta Franklyn smeje da mi se čini da mu je suđeno da u jednom trenutku postane jedan od Kerinih udvarača. Glumi ga Ivan Hernandez koga smo gledali kao super baju u Devious maides, Good wife i NCIS.
  • Entoni i Stenford se svađaju, i Sten je nekako postao egocentrik i sebičnjak. Entoni je zabavan kao recimo na premijeri, kada lista slike momaka i komentariše: „Nije zgodan. Nije nije zgodan. Nije.” “Taj izgleda kao da bi mogao da te ubije.”
  • Majkl Patrik King je rekao da smrt Vilija Garsona neće biti obrađena u AJLT jer „nije bila šarmantna“. Morao je postojati bolji način da se to izrazi. Drago mi je što smo videli Stanforda bar malo i u prelepom odelu od zelenkaste boje.
  • Odeća: Dok naša stara drugarica ludih kostima snima Emily in Paris, ovde je radila neka druga ekipa i to se primećuje. Keri je promenila stil! Ne razumem baš opsednutost kilotama, i samo jedne sa varijantom neke vrste suknje preko može da prođe. Odeća za Lilin recital je bila ok ali je akcenat na lepoj i ravnoj kosi i naravno, svadbenim cipelama. Odmah je nekako bilo čudno da ih obuje pa su nam nagovestile twist. Liza je imala par dobrih momenata i za sada mi je ona favorit sa krpicama koje bih obukla. Veliki nakit je rezervisan za Dianu Trout i seriju Younger! Teško da neko to može kao ona.

Uskoro tekst o drugoj epizodi koju sam odgledala uz napomenu da se nadam da grešim i da serija neće razočarati. Kako se vama dopala prva epizoda?

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.