OVA MAMA JE GEJMER: Gejming je budućnost! Kolumna Danice Manojlović
Oko Nove godine sam odgledala 4 sezone serije koja je bila više nego interesanta i mojoj ćerki i meni. Serija je „The 100“ i po njoj nije još uvek napravljena igrica, ali sam sigurna da bi morala da bude jedna od onih gde sami birate tok događaja, u zavisnosti od vašeg karaktera i načina razmišljanja
Ovo je jedna od retkih serija koja vas tera da se uvek na kraju zapitate „Dobar ili loš”. Šta je od ta dva više ukorenjeno u ljudskoj prirodi. I da li je to stvar vaspitanja, karaktera ili spoljašnjih faktora.
Ova serija me asocira na sve ono što se dešava kada je u pitanju gejming u Srbiji u poslednje vreme.
Jedan od „kodova“ u našim genima je i da stalno kukamo i krivimo nekoga ili nešto za neuspehe i nerazumevanje. „Niko ne razume gejming i njegov potencijal“ je opravdanje kojim su pojedinci pravdali svoje kako slučajne, tako i namerne greške oko ovog sporta. Drago mi je da će toga biti sve manje i da će prave vrednosti izaći na videlo.
Posle prošlonedeljnog teksta sam bila iznenađena odzivom ljudi sa kojima sam radila, ili me poznaju samo iz viđenja, onih koji čitaju moju kolumnu ali i onih koji su preko prijatelja čuli za mene prošle nedelje.
Sajtovi i grupe koje se bave vestima iz pojedinih eSportova su odmah objavili vest o prvoj gejming sekciji u Osnovnoj školi i bilo je izuzetno čitati komentare celog regiona. Osnova je – „Hoćemo i mi gejming sekcije“. Jedini negativan komentar je bio oko proglašenja gejminga za jednu od bolesnosti zavisnosti, i tu su odmah citirani delovi teksta koji je objavljen na Informerovoj stranici u ovoj kolumni.
A u Beogradu i Srbiji?
Linkedin i FB su i dalje puni podrške i pitanjima “Kako ja da pomognem?“. Sve IT kompanije sa kojima sam radila su mi obećale poklone za prve zvanične counteraše. Brendovi podršku oko organizacije računara i propratne potrebne opreme, a jedan distributer je obećao opremu za prvu sekciju. I niko od njih nije pitao ko je sve u ovoj priči i šta obećao, već samo kada je tačan datum održavanja turnira.
Ali… E to „ali“ uvek sliku kvari ali samo ako vi to dozvolite. Jedan mali deo onih koji su već gejmingu i svašta nešto organizuju i pokreću je počeo da kritikuje „kvalitet organizacije“ ovog turnira i vrlo su zabrinuti za mogućnost organizovanja nekih sledećih ako ovaj propadne. Sva sreća, pa su samo oni zabrinuti a svi ostali imaju dobru volju. Ovaj turnir se radi od srca i za nešto u šta svi verujemo za one u koje treba da verujemo. Našu decu!
A gejmer nije jedino zanimanje koje im se nudi kada je u pitanju ova grana industrije. I naravno da ne mogu svi biti igrači. Ali mogu raditi u gejmingu jer su to poslovi budućnosti.

Dok u inostranstvu već postoje Akademije za gejmere, kod nas se tek pokreću prve privatne škole za gejmere. Iskreno, nemam uvid u to kako će one izgledati ali sam sigurna da to ipak neće biti prave školske institucije sa validnim diplomama. Ove prve imaju totalnu podršku sa moje strane ali bi bilo mnogo bolje da svi oni koji rade u državnim organizacijama za školstvo shvate promene u društvu i na vreme im se prilagode. Mislim da bi koliko od ove godine trebalo stvari postaviti malo drugačije i napraviti neke nove smerove u srednjim školama.
Moja ćerka ide u Tehnoart i od malena je govorila da će biti slikarka i kreatorka. I bila je prva po broju bodova za smer koji ja zovem scenska kostimografija a zvanično je stilski krojač. Želela je dovoljno jako da to i uspe. Već u prvom razredu joj je rečeno da je veliki detaljista, a moja drugarica koja je tada radila u firmi za pravljenje igrica je pozvala da vidi kako to izgleda kada se prave igre. Tada smo saznali da postoje specijalisti za crtanje kostima, specijalisti za crtanje pejzaža ali i oni kojima su ekspresije lica stručnost. Iskreno, ja nemam informacije o tome kako se dodaju novi smerovi ali zar ne bi bilo logično da jedan od smerova u ovoj školi bude na primer, Ilustrator igrica?
U školama za medije bi trebalo da postoji smer Caster. Caster ne može biti tek tako neko ko zna kako da vodi emisije i ima pravilnu dikciju. I caster ne može biti gejmer jer oni nemaju neka druga potrebna znanja i talente. Više talenata se mora razviti u jednoj osobi da bi se bavila tim poslom.
Škole za biznis bi svakako trebalo da imaju smerove gde bi učili kako se organizuju takmičenja, kako se vode eSport timovi, kako se organizuju lige i šta sve treba da se zna da bi bio npr. dobar marketing manager u ovom sportu.
Ali, možda je najbolje da dam par primera trenutno otvorenih radnih mesta u najpoznatijim firmama (Community manageri, developer i sl.) su radna mesta koja se svakodnevno traže:
NFL – Head of Gaming and eSports
ESL – IHK IT Specialist system integration; Talent Acquisition Specialist / Human Resources Manager – Recruiting (m/f); Customer Service Assistant m/f; Finance controller m/f;
Kinguin – Business Coach; IT office specialist; Office manager; Merchant Account Manager
A jedan od najjačih eSport timova traži i Visa Specialist.
Postoje desetine sajtova koji se bave samo zapošljavanjem radnika u eSportu. I na svakome od njih je preko stotnu otvorenih radnih mesta, i to ne u Americi ili nekom dalekom kontinentu. Govorim o zemljama u Evropi.
Naša deca su sposobna za te poslove. Zašto im mi ne bi obezbedili znanje i podršku? Uverena sam da bi učenici koji upišu ove smerove dali sve od sebe da imaju najbolje rezultate i da ne bi bilo bežanja iz škole. Možda na neki turnir ali to je već na školama. Uvek mogu da odvedu đake da vide kako se turniti postavljaju i organizuju i da im to bude i praksa.
Jednom sam napisala ali ću sada ponoviti:
Gejming je voz kojim ćemo svi jednoga dana putovati. Pitanje je samo na kojoj stanici ćemo ući i na koja mesta sesti. Nemojte dozvoliti sebi da budete oni koji trče da bi se zakačili na voz koji već izlazi iz stanice.
Discover more from Indijanka Danka
Subscribe to get the latest posts sent to your email.