Junk journaling: Umetnost svakodnevnice na Vaš način

Sačuvajte uspomene, misli i trenutke kroz svoj dnevnik na papirima koje niste hteli da bacite.

indijankadanka
od indijankadanka
4 minuta za čitanje
Canva Pro

Da li ste nekada poželeli da sačuvate baš onaj list iz džepa, bioskopsku kartu, ceduljicu koju Vam je dete ostavilo ili omot omiljene čokolade iz putovanja? Junk journaling je upravo to. Nešto između dnevnika, albuma i sećanja u pokretu.

U vremenu kada je sve digitalno, sve instant i sve brzo prolazi, potreba da zabeležimo trenutke, osećanja i tragove svakodnevice postaje dublja. Junk journaling Vam dozvoljava da čuvate uspomene na najneobičnije, ali najiskrenije načine.

Šta je junk journaling

Junk journaling je kreativna tehnika vođenja dnevnika koja koristi reciklirane materijale, papirne ostatke i lične detalje kako bi se stvorila unikatna sveska puna značenja. To nije planiranje zadataka, nije scrapbook sa unapred uređenim ramovima. To je priča bez pravila.

U njega se može lepiti sve što ima lični pečat: pokidane stranice, omoti bombona, isečci iz starih knjiga, karte, salvete, dugmići, maramice, komadi čipke, rečenice iz starih dnevnika, fotografije koje niste zalepili nigde drugo. Sve ono što biste bacili – a duša zna da vredi.

Materijali koje možete koristiti

Nema pravila ni ograničenja. Junk journaling voli nered, voli slojeve, voli tragove prstiju od lepka.

  • Stare koverte i marke
  • Isečci iz časopisa i novina
  • Bioskopske, koncertne, autobuske karte
  • Poklon trake i pokidani papir iz pakovanja
  • Rukom ispisane rečenice, crtice iz misli, stihovi
  • Detalji iz svakodnevice: recept, lista za kupovinu, etiketa sa odeće

Zašto junk journaling postaje sve popularniji

Zato što nas vraća sebi. Dok lepite, crtate, pišete, Vi se zapravo prisećate i osećate. To je tihi razgovor sa sobom.

U vremenu preopterećenom obavezama, junk journaling pomaže da se zabeleži ono što bismo zaboravili. Osmeha jednog dana. Pakovanja bombona koje ste podelili. Poruke napisane na brzinu.

Takođe, pomaže i kod anksioznosti, u trenucima tuge, nesanice ili potrebe za samoćom. To je siguran prostor koji Vi stvarate.

Kako se koristi

Vaš junk journal može biti:

  • Putni dnevnik
  • Kuhinjska beleženka za recepte
  • Zapisnik o knjigama koje ste čitali
  • Beleška za porodične trenutke i uspomene
  • Kombinacija svega navedenog

Ne mora biti ni lepo, ni uredno već jednostavno Vaše.

Kroz umetnost i pop kulturu

Dnevnik je vekovima bio mesto slobode, istine i oslobađanja. U filmu „The Notebook“ čitava priča se rekonstruiše iz dnevnika. U „Bridget Jones’s Diary“ pratimo emocije kroz humor i beleške. „The Perks of Being a Wallflower“ je roman pisan kao niz ličnih pisama. U filmu „Harriet the Spy“, devojčica koristi svoj dnevnik da zabeleži svet oko sebe a i to je junk journaling u osnovi, pre nego što smo mu dali ime.

U igrama, lične beleške i dnevnici često čuvaju srž priče. U igri „Life is Strange“, Max vodi ilustrirani dnevnik koji prati ne samo zaplet, već i njene unutrašnje dileme. U „Gone Home“, cela radnja se gradi otkrivanjem porodičnih tragova kroz dnevnike, pisma i lične predmete. Iako nisu direktno junk journali, koriste istu logiku: svakodnevno je važno, lično je moćno.

Gde pronaći inspiraciju

Zajednica junk journaling entuzijasta raste iz dana u dan. Na Instagramu i Pinterestu pronaći ćete hiljade primera, dok YouTube nudi na stotine tutorijala kako da sami napravite svoj.

Hashtagovi koje vredi pratiti su: #junkjournal #junkjournalingcommunity #vintagediary #artjournal

I za kraj…

Ako ste ikada pomislili: „Ovo mi je prelepo da bacim, ali ne znam šta da radim s tim“ – junk journaling je odgovor. Svaka stranica može postati sećanje, svaka ceduljica dokaz da ste tog dana postojali sa svim emocijama koje nosite.

Ne postoji savršen junk journal. Postoji samo Vaš.

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.