Ika predstavlja pesmu “Sram strah i ja”

Introspektivni synth-pop singl iz novog albuma "Zadnji dan"

indijankadanka
od indijankadanka
2 minuta za čitanje
FOTO (Marina Uzelac)

Ika (ex članica KOIKOI) predstavlja singl “Sram strah i ja”. Ovim izdanjem najavljuje novo poglavlje svoje samostalne karijere, saradnju s Menartom koja podrazumeva  nadolazeći album “Zadnji dan” koji obećava emotivno i introspektivno putovanje kroz složene unutrašnje svetove.

“Sram strah i ja” prati lyrics video i muzički  se oslanja na suptilan synth-pop zvuk, a snaga ovog singla leži u introspektivnoj atmosferi i iskrenim emocijama. Ne traži pažnju naglim istupima, već polako uvlači u svoj svet i zadržava u osećaju unutrašnje napetosti i nežnosti. Pesma deluje poput tihe ispovesti, melanholična je i prozračna i  stvara siguran prostor u kome se slušalac  može prepoznati.

“Ova pesma je ulazak u moj intimni prostor i detinjasti senzibilitet. Zbližavanje sa publikom koja voli nadrealno. ‘Sram strah i ja’ postavlja emocionalnu i psihološku premisu sveta koji se raspada kroz unutrašnju paralizu. To je druga pesma na albumu “Zadnji dan” i oslikava trenutak nemoći, stida i nesanice bez prihvatanja. Ovako bi Dorothy pevala kad bi znala da je iza duge kraj sveta”, ističe Ika.

Tri entiteta u naslovu – sram, strah i ja, igraju se poput likova u mikro-drami i njihov ples opisuje spiralu kolektivne i lično potisnute krivice. Pesma koristi jednostavan, gotovo detinjast jezik nevinosti i ranjivosti. Klavirska naivna pop balada kao muzički okvir pojačava kontrast između nežnog izraza i uznemirujuće poruke.

Na pesmi su radili Ikini dugogodišnji prijatelji i saradnici, a iza imena Ika stoji Ivana Pevec, autorka  muzike i stihova. Na aranžmanu su joj se pridružili Dušan Filimonović i Vitomir Milićević, dok produkciju i tonsko oblikovanje potpisuje Dušan Filimonović. U  pesmi gostuju Pavle Popov na violončelu, Vitomir Milićević na bubnju i Dimitrije Simović na bas gitari.

Podelite ovaj članak
od indijankadanka Owner, Editor in Chief
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.