Japanski azuki sladoled: lagana poslastica od crvenog pasulja

Tradicija u novom ruhu uz sladoled od azuki pasulja koji osvežava i iznenađuje.

indijankadanka
od indijankadanka
2 minuta za čitanje
Canva Pro

Japanska kuhinja ne ide bez azuki pasulja a to smo primetili i u tekstu Japan – savršeno putovanje i neobični japanski sladoledi . Azuki pasulj se vekovima koristi u japanskim poslasticama, a njegova prirodna slatkoća savršeno se uklapa u sladoled. Ovo je idealna opcija za one koji žele nešto lagano, ali bogato ukusom, a posebno je omiljen u toplim letnjim mesecima.

Sladoled od crvenog pasulja (azuki) donosi ukus Japana u tvoju kuhinju – lagan, prirodno sladak i pun karaktera.

Sastojci:

  • 150 g kuvanog azuki pasulja (ili zaslađeni anko pire)
  • 200 ml punomasnog mleka
  • 200 ml pavlake za šlag
  • 60–80 g šećera (po ukusu)
  • 1 kašičica ekstrakta vanile
  • prstohvat soli

Priprema:

  • Ako koristiš sirov pasulj, kuvaj ga dok ne omekša, pa zasladi i izmiksaj u pastu. Ako koristiš gotov anko, preskoči ovaj korak.
  • U šerpi zagrej mleko i šećer dok se ne rastopi.
  • Dodaj pastu od azuki pasulja i vanilu, kuvaj još nekoliko minuta da se ukusi povežu.
  • Ukloni s vatre, dodaj pavlaku i prstohvat soli.
  • Ohladi smesu, zatim je ubaci u aparat za sladoled ili zamrzni uz povremeno mešanje dok ne dobiješ glatku teksturu.
  • Ljubitelji sladoleda na štapiću će sve staviti u kalupe.

Zanimljiv momenat: Azuki pasulj je simbol zdravlja i dugovečnosti u Japanu. U sladoledu dobija novu laganu, nežnu i osvežavajuću dimenziju, savršenu za letnje dane.

Alternativa: Ako ne možeš da nađeš azuki pasulj, možeš koristiti kuvani crveni pasulj, ali dodaj malo više vanile i meda da izbalansiraš ukus.

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.