U.D.O. koristi Audio-Technica 3000 Series za monitoring na turnejama

Kada legende biraju zvuk – biraju preciznost, snagu i pouzdanost

indijankadanka
od indijankadanka
2 minuta za čitanje
Audio-Technica

Nemački heavy metal sastav U.D.O., osnovan još 1987. godine, iza sebe ima hiljade koncerata širom sveta – i iskustvo koje jasno pokazuje da bez pouzdanog i jasnog zvuka nema velikog nastupa.

Danas, ova kultna grupa oslanja se na Audio-Technica 3000 Series in-ear monitoring sistem (ATW-3255) kao osnovu svoje koncertne postavke.

Zvuk koji nosi energiju metala

Iako je zvuk ključan za svaki muzički žanr – metal traži apsolutnu preciznost i snagu, kako bi svaka distorzija, udarac bubnja i vokalni urlik došao do publike tačno onako kako je umetnik zamislio.

Upravo zbog toga U.D.O. koristi ATW-R3250 beltpacks i rack-montirane ATW-T3205 predajnike, povezane direktno sa DiGiCo MADI stageboxom i daljinski upravljane putem VLAN mreže. Ova kombinacija omogućava potpunu kontrolu i besprekoran ton.

Zašto 3000 Series?

  • Beskompromisan kvalitet zvuka: Kombinacija sjajnog tona i visoke dinamičke margine pruža udoban monitoring bez naprezanja
  • Jednostavna upotreba: Intuitivno podešavanje koje olakšava rad članovima benda i tehničarima na turnejama
  • Lagana konstrukcija: Beltpack uređaji i predajnici su lagani, udobni za nošenje i praktični za transport
  • Turnejska efikasnost: Čak i sa osam transmitera u flight case-ovima, ukupna težina ostaje minimalna, što smanjuje troškove i olakšava logistiku

Kada umetnici biraju, najbitniji su sigurnost i poverenje

Za umetnike poput Uda Dirkschneidera i njegovog benda U.D.O., svaki ton mora biti tačan. Upravo zato je izbor pao na Audio-Technica – jer kada je u pitanju živa svirka, ne postoji prostor za greške.

Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.