EKOLOGIJA U RADNJAMA – Doviđenja lepa pakovanja, dobrodošle kese

indijankadanka
od indijankadanka
4 minuta za čitanje

Devedesetih se roba donosila u koferima iz Singapura, ilu upakovana u kutije za carinjenje i najveći broj proizvoda je samo prelazio iz ruku uvoznika, do prodavaca a oni su ih ugrađivali u računare i prodavali krajnjim kupcima. Radnje nisu bile tako pune lepih kutija, niti su bile tako pune robe kao što je to sada slučaj.

Kako se sve više ukus kupaca menjao, menjala su se i pakovanja proizvoda koji se nude. Igre su recimo dolazile nanizane na štapu, pa su se preslagale u providne kesice i ubacivali su se štampani omoti da se zna šta je unutra. O sreće i radosti kada smo počeli da dobijamo igre u “normalnim” kutijama! A Deluxe izdanja???

Onda smo se polako razmazili i sve više očekivali od izdavača ili brendova. Bogata uputstva kao knjige, pokloni, kablovi, otvaranja… Ponekada stvarno preterano ali ne i nužno nepotrebno. Ja prva volim lepa pakovanja i smatram nekako nepoštovanjem kupca ako mi se ponudi proizvod koji nije lepo upakovan. Čini mi se da ću morati da se polako odvikavam od te navike…


Zagovornik sam toga da treba da čuvamo planetu. Svaki put se rasplačem kada vidim kako se unišštavaju prašume, životinje bore za svoj dom i idu glavom na bagere koji ih ruše. Kornjače i ostali morski svet koji se guši u našem otpadu i kesama mi svaki put izazove bol u stomaku. I realno, nema opravdanja za to kako se ponašamo prema drugim živim bićima i prirodi. 


Reciklirane flaše i plastika kao proizvodi, sve dok je kvalitet dobar su mi odlična ideja. Čak mi je, iako pomalo smešno, sasvim lep gest odluka jedne strane kompanije koja je ukinula ne samo štampanje uputstva, već i vizit karte svojim radnicima. Sedimo na sastanku i samo čujete molbu da se odmah ukuca telefon i email jer je firma ukinula vizitke. Uostalom, danas je sve online i sve informacije su dostupne i sačuvane. Kome još treba vizitka koja će se vući po torbi, pa po fioci i na kraju negde i po podu?

Ali… pakovanja? Velike i lepe kutije koje u sebi imaju ne samo savršen proizvod, već i poklone? Mislim da ću morati da se navikavam da će se i tu neke stvari promeniti. Evo na primer Trust, prvi su ukinuli uputstva, pa vizitke… a sada se pored toga što su od plastike, proizvodi pakuju u reciklirane kutije. Još uvek nisam dobila pakovanje i proizvod pa nisam u mogućnosti da pišem o tome šta je drugačije, ali nekako, negde u dubini duše se plašim da ću se možda i razočarati. Ne idejom već kutijom. I da li su te sve manje, tanje i sivlje kutije naša budućnost? Da li nam se vraćaju i one braon kutije koje su se koristile za OEM ili bundle pakovanja proizvoda?

Možda!


Pratite me i na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Twitter, Threads , Linkedin i YouTube.

Discover more from Indijanka Danka

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Podelite ovaj članak
Zaprati:
Sedamdesetih godina prošlog veka u modi su bile lutke obučene kao partizanke, indijanke, hipi i naravno “normalne” djevojke, a sve su imale isto lice i dugu crnu kosu. Ja sam imala partizanku i indijanku. Imam ih još uvek (čuvala sam za kćerku koja ih nije ni uzela u ruke). Jedna sam od prvih žena gejmera kod nas. Prva žena autor i voditelj emisije o kompjuterskim igricama.